недеља, 2. април 2017.

NEDELJA I NEKE ODLUKE




































Manjak energije koji je izazvala zima, kratki dani, previše vremena provedeno na poslu, premalo odmora, moja posvecenost dogadjajima i stvarima koji ne zavise od mene, briga zbog dogadjaja na koje ne mogu uticati, sve u svemu , potpuno pogrešan kurs kojim plovim mesecima unazad, doveo je manjka energije i neke dezorjentisanosti koja me vodi u laku obamrlost emocija, nesposobnost da se posvetim onome što volim i što će me vratiti pravoj sebi--- srećnoj, punoj života i radosti.

Pa ovaj dan bio je moj početak povratku sebi.  Bistro nebo, odsjaj sunca na površini vode, miris sveže trave, rascvetalog voća, cvrkut ptica i moja rešenost da upijem svu tu energiju i regenerišem se poput prirode. Mir i spokoj , harmonija, energija obnavljanja , sposobnost da ispunim svoje dane onim što volim i da potpuno isključim iz svog života brigu zbog onoga što ne mogu promeniti . Lagano, smišljeno i korak po korak, vratiti tu divnu radost života u moje biće, bez koje sam život gubi smisao! 

 

четвртак, 16. фебруар 2017.

FEBRUAR
















































Bile su potrebne duge dve nedelje da iz ledene zime i dana okovanih snegom  pređemo u nešto što je počelo da liči na proleće. Poneki sunčan dan, više svetlosti, više šetnje, neophodnost sunčanih naočara , zubato sunce, košava od čijih se zvukova ledi krv u žilama.Sve to zajedno dovelo je do uživanja u kućnoj atmosferi , večeri provedenih udobno zavaljena u fotelji pored radijatora, pokrivena ćebetom, ispijajući tople čajeve i čitajući knjige koje već neko vreme čekaju na mom stolu  da budu pročitane.  Topla kuhinja, testa, kuvanja, rođendani, dani puni događaja, razgovora, odluka... važni dani....neki čudni problemi i moja upornost da ih rešim. Osećam se ovih dana kao Don Kihot, ubeđena da ću pobediti vetrenjače!

t

субота, 14. јануар 2017.

HIPERSENZITIVNOST

Moj dugogodišnji i uporni trud da objasnim sebe, pojasnim neke svoje reakcije na spoljne događaje, racionalizujem svoju potrebu za dužim periodima povlačenja od spoljnog sveta i usamljenosti koja mi je gotovo svakodnevno bila potrebna kao hleb i zapravo omogućavala normalno funkcionisanje u preostalom delu dana , našla je svoj epilog ovih dana. Čitajući neke blogove i pokušavajući da malo pojasnim sebe samu , mislim da se sam Bog smilovao i doveo me na web stranicu http://hsperson.com/books/  Dr Elejn Aron koja piše blog, daje savete i upoznaje nas sa hipersenzitivnošću. Tako sam zapravo otkrila  svoje pravo stanje i time razbila iluziju o svojoj introvertnosti, za koju sam , naravno znala, da ne pije vodu, ali to je bilo nešto najpribližnije onome kako se, stvarno, ja osećam. Čak sam otkrila da hipersenzitivne osobe (koristiću ubuduće skračenicu HSP) u 30% slučajeva jesu zapravo ekstroverti i da ja spadam u tu malu skupinu. Ostalih 70 % jesu introverti ! Saveti koje daje HSP jesu zlata vredni, ali zahvaljujući svojim godinam (55), i problemima sa HSP , nekako sam sama našla svoj put koji me je izveo iz pakla koji donosi saznanje da niko oko tebe nije kao ti i da svoje prave emocije, reakcije, doživljaje ne možeš ni sa kom da podeliš, jer će te prosto gledati kao vanzemaljca ili reći da preteruješ i ostaviti taj dobro poznati gorak ukus neshvaćenosti !

Saznala sam divnu činjenicu : NISMO SAMI- 15-20% stanovnika ove planete jesu HSP , što je sasvim dovoljno da shvatimo da to nije nikakav poremećaj, ali ipak nedovoljno da bi nas ostali deo planete razumeo.

Preneću vam ovde čak i neki mali test kojim biste proverili jeste li HSP:

1.Da li vam smeta jako svetlo, jači mirisi,grube tkanine ? Uznemirava vas jači zvuk?

2.Da li se bukvalno raspadate i niste u stanju da prikupite snagu, ako imate mnogo obaveza u kratkom vremenskom periodu?

3.Niste u stanju da gledate scene nasilja ili horor filnove?

4.Da li vam je neophodno da se u toku dan povučete u tišinu i samoću, kako biste se opustili i prikupili snagu za ostali deo dana?

5.Da li se uvek trudite da izbegnete situacije koje vas mogu uznemiriti?

6.Da li uživate u finim mirisima , ukusima,zukovima i umetničkim delima?

7.Da li imate bogat i veoma složen unutrašnji život?

8.Kao detetu da li su vam često govorili da ste stidljivi ili povučeni?

Ono što je svakako važno znati jeste da je HSP urođeno stanje, a ne poremećaj i da postoji čak i među pticama, ribama, psima, mačkama  i predstavlja zapravo izvesnu strategiju preživljavanja.

Mozak HSP funkcioniše drugačije, obrađuje informacije i razmišlja na mnogo dubljem nivou. Samim tim , pošto primećijemo više i dublje, preplavljeni smo emocijama koje su intenzivnije, kompleksnije i često se osećamo haotično...Naša okolina najčešće reaguje komentarima : " Ne budi tako osetljiv". To je isto kao reći čoveku koji je slep : " Širom otvori oči i videćeš sunce i svet oko sebe."

Ono što radim godinama , intuitino, način na koji brinem o sebi , da bih mogla da funkcionišem u toku dana  Dr. Elejn Aron je naravno mnogo stručnije opisala u svom blogu i svojoj knjizi:

1.Dnevno najmanje dva sata odmora i neke vrste meditacije, po vašem izboru. Postavite ograničenja drugim osobama , da ne zadiru u vreme koje vam je neophodno za MIR.

2.Vreme za porodicu, ljubav, prijatelje, ljude koji vas pune energijom , koje volite i u čijem se društvu opuštate.

3. Nastojite da se povežete sa drugim HSP.

4.Govori i radi ono u šta veruješ!

5.Provodi vreme u prirodi, diši sa prirodom, posmatraj noćno nebo, nađi svoj način za povezivanje sa prirodom!

Empatija , kao i introvertnost, ne treba mešati sa HSP. Kao i svi ostali HSP može imati razvijenu empatiju , ali ne mora.

HSP potreban je mnogo duži odmor u toku dana, nego drugim osobama. Problem može nastati zato što svet oko nas, naši bližnji, očekuju da mi živimo bez tog zastoja. Uvek budite svesni da su naše potrebe drugačije i da je taj zastoj neophodan da bismo se oporavili od prekomernih doživljaja, iskustava i ponovo krenuli u svet i povezali se sa drugim osobama. Veći deo obrade  dešava se u podsvesti, misli, osečanja, slike plutaju lako i prirodno. Taj proces obrade može se odvijati samo u samoći i tišini i kvalitet tog vremena veoma je važan.

Samoća je veoma važna kako bismo se regenerisali. Tišina je neophodna da bi našem mozgu pružila odmor i da bismo se pročistili.

Toliko za danas o HSP. Ima li među vama hipersenzitinih ? Ovo je samo početak mog pisanja o tome.