недеља, 31. јануар 2016.

NE BAŠ OBIČNA NEDELJA





















 Protekla nedelja bila je puna dogadjaja.Istovremeno dani su tekli mirno, sa nekom neobjašnjivom lakoćom, da se sada pitam kako je moguće da su sve moje misli, odluke, dogadjaji, slučajnosti,ljudi, stali u samo nedelju dana.Sve je teklo lako, bez najmanjeg napora, svaki pojedinačni dogadjaj, razgovor, pročitani pasus,šetnja, moji snovi, uzimali su vremena tačno koliko im je potrebno i užurbanost je nestala iz mog života. 

Što se čitanja tiče, cele nedelje sam čitala Anais Nin, opušteno i lako.

Svakodnevne šetnje donele su mi uživanje u cvrkutu ptica, ledenoj površini jezera, , mirisu zemlje natopljene vlagom i trulim lišćem. Jata gladnih vrana nadletala su polja. Tmurni oblaci kovitlali su nebom.

Svetosavska akademija bila je svakako društveni dogadjaj nedelje. Bila je ovo najduhovnija akademija kojoj sam prisustovala, bez sumnje . Izbor pesama i samo izvođenje školskog hora bilo je izvanredno. Školska predstava o Svetom Savi modernizovana i divno izvedena.Volela bih da taj trend stavljanja akcenta na samu duhovnost koja jeste poenta cele predstave raste iz godine u godinu.

Sledeće večeri , moja Gava je imala promociju svoje knjige pesama "Zapisi". Promocija je bila neposredna, topla, iskrena koliko i ona sama. 

Protekle nedelje sam nastojala da svoje obaveze smanjim na minimum i da odvojim vreme za ono što je najvažnije, a to je razmišljanje, čitanje, šetnja i spavanje.

Ono o čemu sam razmišljala:

1. Često se događa da čujemo šta ljudi oko nas rade, vidimo to na TV, pročitamo u novinama ili prosto čujemo u razgovoru i uvek poželimo da time ispunimo svoj život. Na taj načun samo sužavamo svoj prostor, zatrpavamo svoj život, ali da bude jasno , taj PROSTOR je vrlo važan i ne treba ga tek tako pretrpavati.

2.Stvari za kojima poludimo, koje nam zvuče tako kul, često su vrlo štetne, jer nam oduzimaju vreme i često su čista destrukcija našeg života.

3.Uvek treba ostaviti nešto slobodnog vremena u toku dana, vremena bez plana, obaveza...

4. Savremeni život daje preveliki naglasak na uzbuđenja, svi luduju za adrenalinom i to je šteta, treba naglasak staviti na bogatstvo unutrašnjeg života.

5.Ogromno zadovoljstvo predstavlja sama šetnja.

6.Sedeti mirno sama sa sobom u tišini, osluškivati sebe, svoje snove, veliko je uživanje.

7. izbegavati šoping.

8.Lagani način života daje više slobode, manje opterećenja, briga, manje umora.

9.Pažnja je nešto najvrednije što imamo i treba je dati svojoj porodici, prijateljima, ljudima oko sebe, a ne internetu.




петак, 29. јануар 2016.

ANAIS NIN

Gledajući jedno popodne knjige na svojoj polici, dopala mi je ruke knjiga "Prsten" Anais Nin. Kupila sam je pre godinu ili dve, prelistala i ostavila. Kako to obično biva, došao je pravi trenutak za tu knjigu. Nisam se osećala najbolje.Neka praznina potpuno nepoznatog uzroka,tištila me je ovih dana, besmisao i blagi očaj , napravili su tanak filter između mene i mog života. Gledala sam nekako sa strane, kao film koji ne uspeva da me zainteresuje.Pa tako osim činjenice da sam bila potpuno svesna da nešto treba da me raduje, nasmeje, oduševi, podstakne saosećanje,sve ostalo je bilo nekako nestvarno. Bila sam prisutna , ali da učestvujem uspela sam samo fizički, prostim prisustvom i to je sve. Um mi je takođe savršeno funkcionisao, moje misli dobile su neku nepoznatu dubinu, sve je postalo jasno. Jedino su emocije potpuno izostale, samo ogroman prazan prostor koji zjapi i prosto me plaši. Činilo mi se da je prisutan i neki fantomski bol. Imala sam osećaj da je zavladala epidemija odsustva emocija. Nazvala me je prijateljica i na moje prvo pitanje : "Kako si" počela je da priča kako joj se događa nešto čudno i kako ne pamti kada se iskreno, u srcu obradovala nečemu, kada se smejala iskreno, kada je zadni put ma koju emociju osetila , ne duboko, nego ma kako!

Shvatih da je vrag odneo šalu i da je svaki trenutak života savršen , svaka emocija pravo bogatsvo. Anais Nin piše da je najdublje iskustvo u životu doživela ne tragajući za dubinom, već za zadovoljstvom...

Zadovoljstvo je za mene :

1.Čitanje-Moja mala biblioteka, sve knjige koje volim i koje sam uspela da kupim. Sve knjige koje sam pročitala, počevši od bajki, preko lektire, sestre Bronte, popularne psihologije...  svaki period mog života bio je obeležen svojom vrstom knjiga.

2.Pisanje-Dnevnika, mašte, snova, bloga ...

3.Šetnje- su uvek bile moje uživanje i moja navika, moja nasušna potreba.

4.Fotografisanje-volim da fotografišem zanimljive detalje u toku dana i treba mi novi fotoaparat.

5.Vežbe-mnogo sedenja na poslu znači da mi je vežbanje neophodno.

6.Zdrava hrana- napraviti korekciju namirnica koje kupujem i koristim.

7.Ženstvena garderoba- menjati svoj stil, oblačiti se ženstvenije.

Manje stvari, stresa i obaveza, donose više vremena, novca i energije. 


 

 "Žene uvek umišljaju da će , ako budu imale moje cipele, haljinu, frizuru, šminku, izgledati kao ja. Pojma one nemaju kakvo je tu veštičje umeće potrebno. Pojma one nemaju nemaju da ja nisam lepa, nego samo tako delujem u određenim trenucima."

                                                                                            ANAIS NIN



среда, 20. јануар 2016.

MARIJANIN ROĐENDAN
















Bez obzira na činjenicu da je naša planeta puna dece, pa samim tim i majki, svaka od nas zna , koliko je , biti majka, duboko lični doživljaj. Niko drugi nikada ne sazna milione detalja koji zauvek budu poznati samo majci, koja sve i da želi ne može nikome opisati osećaj kada se beba prvi put pokrene u stomaku. Kako ste zatreperili kada ste je prvi put videli, kad vas je prvi put dotakla ručicom, kada je svoju sestru prvi put uhvatila za prstić i tako zaspala, a Katarina sva brižna, nije smela da se pomeri ,da je ne bi probudila. Prvi osmeh, bistrina i radost u očima vašeg deteta. Koliko je uzbuđenja doživela oko nekih najednostavnijih stvari, prvog Sneška, neke lutke koju je dugo želela, Deda Mraza. Kako su joj sjajile oči kada ste joj pričali omiljenu bajku .... Pa ni kako ste srećni kada ta "beba" slavi trideseti rođendan!